Glagoli imaju u svakodnevnom govoru uglavnom nastavke kao u standardnom jeziku, samo što u infinitivu nema završnog -i (pisat za "pisati").
Neki govornici za m. jd. participa prošlog vremena koriste nastavak -l (bil, rekel, imal) odnosno (ako je riječ o tipu "rekao/rekla") -o (reko, imo).
U tradicionalnom kontekstu se oblici reko, imo ne čuju.
Za naglaske velike većine glagola vrijedi jednostavno pravilo: naglasak je uvijek na slogu prije glagolskih nastavaka, npr.
pronaláz-im pronaláz-ila pronaláz-it ispostáv-im ispostáv-ila ispostáv-it doprinós-im doprinós-ila doprinós-it pregovár-am pregovár-ala pregovár-at iskoríst-im iskoríst-ila iskoríst-it
Naglasak dakako ne prelazi na ne ispred glagola.
Budući da nekoliko glagola nema samoglasnik prije nastavka (d-ati, zn-ati), čim se na njih doda prefiks ili ne, naglasak će preći na slog prije nastavka:
zn-ám zn-át né zn-am pózn-am pózn-at ne pózn-am d-ám d-át né d-am dód-am dód-at ne dód-am
Kako se radi o razlici u izgovoru negacije ispred glagola, osjećajući tu razliku mnogi pišu neznam, nedam i slično.
Po istom principu, glagoli s promjenom osnove (zv-at, zov-em) imaju pomični naglasak:
Nastavlja se...
zóv-em zv-át pozóv-em pózv-at pér-em pr-át opér-em ópr-at
Nema komentara:
Objavi komentar